Najvažnije je prilagoditi rezidbu voćnoj vrsti, vremenu proizvodnje i uzgojnom obliku kako bi ostala i bila produktivna. Pazite da ostavite dovoljan broj plodnih pupova, ali i vegetativnih koji će plodove hraniti, neki su od brojnih savjeta stručnjaka.
U našim je voćnjacima u punom jeku rezidba, važan posttehnički postupak koji osigurava ravnotežu vegetativnog i generativnog rasta, odnosno rasta i plodnosti.
“Iako bi zima trebala biti korektivnija, ipak je kod nas najvažnija”, kaže doc.dr.sc. Goran Fruk, sa Zavoda za voćarstvo Zavoda za hortikulturu i krajobraznu arhitekturu Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
Naime, lakše je izvesti zimnicu, objašnjava, jer nema lišća koje nam zaklanja pogled i plodova koje nam je žao izbaciti. Ali treba služiti samo da se od krošnje odvoji ono što nije moglo biti, što nismo vidjeli treba ili što nismo uspjeli izbaciti u zelenoj rezidbi.
“Ono što uvijek možemo i trebamo ukloniti su stare, oštećene, bolesne i suhe grane i mladice. Vodopad koje nismo rezali ljeti teško se nosimo zimi. Tada su guste i tvrde i teže se režu, Osim toga, uklanjanjem iz krošnje, hranjive tvari i hormoni ostaju u njihovoj bazi, a na mjestu jedne izbačene vode iz privremenih pupova često izrastu tri ili više novih.
“Tako smo si napravili medvjeđu uslugu”, kaže docent. No, to ne znači da ih trebamo ostaviti, već samo da ćemo ove sezone imati više posla s njima. Kante za zalijevanje u zimskoj rezidbi treba odbaciti, ali neke ostaviti. Primjerice, navodi, svaku trećinu treba ostaviti i skratiti za dvije trećine, tako da ostane samo jedna trećina. To će nastaviti rasti i jačati, ali i iscrpljivati zalihe hranjivih tvari iz svoje baze, a neće stvoriti šumu izdanaka koji zadebljavaju krošnju. Nakon što je rast završen (krajem srpnja) kante za zalijevanje treba ukloniti prije nego što ponovno počnu spremati zalihe hranjivih tvari u svoju bazu.
Orezivanje, opisuje, dovodi do redovite plodnosti, ali i boljeg zdravlja voćaka. Rast i rodnost voćaka uvijek se natječu i kada prevlada jedno od to dvoje to nikako nije dobro jer dovodi do problema koji će se rješavati u sljedećih nekoliko godina, a najčešće je to izmjenična rodnost. Najvažnije je prilagoditi rezidbu vrsti ploda i vremenu izvođenja. Također, kaže nam, treba ga prilagoditi uzgojnom obliku kako bi ostao i bio produktivan. Pazite da ostavite dovoljan broj plodnih pupova, ali i vegetativnih koji će hraniti plod.
“Prilikom rezanja treba paziti da se omogući stvaranje plodnih pupova za sljedeću sezonu i da se visina voćke održi na željenoj visini. Ostale izdanke odstraniti i skratiti tako da nijedan (s obje strane krošnje) ne bude bliže od 30 cm visine od vrha dirigenta kako ne bi preuzeli dominaciju.
Obrezivanje jabuka
Kada su u pitanju naše tri najčešće voćne kulture: jabuka, trešnja i šljiva, ističe da jabuka rađa na jednogodišnjim izbojima koji su na dvogodišnjim. Njegovi izvorni pupoljci nalaze se na nekoliko vrsta autohtonog drva, odn. rodni izbojci. To su stabljika, plodište, stabljika, plodište kralježnjaka i dugi jednogodišnji rodni izdanak.
“Najbolji i najpoželjniji su stabljika i stabljika”, kaže, pojašnjavajući da je panj dug svega 1-3 cm, dok stabljika može biti od 5 do 20 cm, a samo je gornji pupoljak rodni pupoljak. . Zbog svoje kratkoće, panj nam je poželjniji, ali ga neke sorte baš i ne stvaraju. Prikladni uzgojni oblici za jabuku su vretenasti grm (vreteno), vitko vreteno i super vitko vreteno. To su prostorni uzgojni oblici koji ne zauzimaju puno prostora, a omogućuju dobar odnos rasta i plodnosti.
Grm u obliku vretena, objašnjava, svojim oblikom podsjeća na stožac. Donji dijelovi krošnje su širi i imaju deblje grane, a prema vrhu se sužavaju. Na taj način niske i debele grane povlače ravnotežu viših grana. Osim toga, takav konusni oblik omogućuje dobro osvjetljenje cijele krošnje. Vitko vreteno prilagođeno je gustoj sadnji u intenzivnim voćnjacima, a karakterizira ga uži donji dio krošnje. Onaj na donjem dijelu krošnje nema duže grane, ali ima jake debele skeletne koje opet povlače ravnotežu rasta grana na vrhu krošnje. Super vitko vreteno razvijeno je za još gušću sadnju, a širina mu je jednaka na dnu i na vrhu krošnje. Zapravo, nema pravu skeletnu granu, ali cijelom visinom krošnje ima plodne izdanke smještene neposredno na vodiču.
“Poznavanje oblika uzgoja i rezidbe će to olakšati”, dodaje. Najpovoljniji kut za ravnotežu rasta i prinosa je 60° u odnosu na okomitu os stabla, tj. dirigent. Kako se penjemo prema vrhu, ovaj kut treba povećavati (grane bi trebale biti položenije) kako bi se usporio rast gornjih grana koje jačaju zbog višeg položaja u krošnji. Održavanje širine stabla postiže se skraćivanjem izbojaka. “To treba učiniti pažljivo”, upozorava on. Radi se uvijek neposredno iznad bočnog izdanka koji je okrenut prema van krošnje tako da preuzima ulogu vrha. U slučaju da to nije moguće, rezidbu treba obaviti na pup okrenut prema vanjskoj strani krošnje.
Neizbježno je i nije greška uklanjanje dijela rađalnih pupova, čime se rješava dio problema moguće prekomjerne plodnosti. Jednogodišnji izbojci s vegetativnim pupoljcima bit će iskorišteni za stvaranje voćaka za urod iduće godine, a dvogodišnji izdanci s jednogodišnjim pupoljcima koristit će se za ovosezonski urod. Starije grane obično su (ovisno o obliku uzgoja) nepotrebne i treba ih ukloniti u potpunosti ili rezidbom na čep, što, pojašnjava, omogućuje rast novih izdanaka na istom mjestu za obnovu izvornog drva. Vrhunske izdanke starije od dvije godine i deblje potrebno je ukloniti jer predstavljaju opasnost od poprimanja jačeg rasta, što omogućuje stvaranje “kišobrana”, tj. jaka i široka krošnja koja zasjenjuje njegov donji dio.
Obrezivanje šljiva
Šljiva, kao i ostalo koštičavo voće, bočno rađa na jednogodišnjim izbojima. Njeni rodni izdanci su kratka rodna stabljika, svibanjski buket i mješovita rodna stabljika. Kratka rodna stabljika je kratko plodište dugo do 5 cm koje na vrhu ima vegetativne pupoljke, a sa strane cvjetne pupoljke. Svibanjski buket je niska voćka duga do 1 cm, koju karakterizira vršni vegetativni pup ispod kojeg se nalazi nekoliko, 2-3 cvjetna pupa. Mješovita rodna stabljika je dugo rodno stablo koje je lako prepoznati jer se na jednom čvoru (čvoru, mjestu) nalaze 3 pupa, od kojih je središnji vegetativan, a bočni cvjetni. Kod ovog voća mješovita rodna stabljika često ima plodne pupove na vrhu izdanka, što onemogućuje oduzimanje u zimskoj rezidbi.
Šljiva prirodno ima oblik piramide, a koristi se i u uzgoju, iako se u posljednje vrijeme koriste vretenasti grmovi. Donji dijelovi krošnje trebaju biti širi s jačim skeletnim granama pod kutom od 60-70° u odnosu na okomitu os stabla. Prema vrhu izbojci bi trebali biti kraći.
Kod šljive je potrebno postići dobro grananje izdanaka. To se najbolje postiže rezidbom u ljetnoj rezidbi. Posebnu pozornost treba posvetiti dugim jednogodišnjim biljkama kako bi se skratile na potrebnu duljinu i stvorile cvjetne pupoljke na preostalom dijelu izdanka.
Zimi treba paziti da ne bude prejaka jer šljiva ne trpi jaku rezidbu tj. na nju jako reagira pa prejako dobivamo pojačan vegetativni rast.treba ukloniti izbojke koji se vraćaju u unutrašnjost krošnje. ”, objašnjava on.
Obrezivanje višnje
“Kao što se govorilo sa šljivama, trešnje rađaju i na jednogodišnjem rodnom stablu”, kaže Fruk, navodeći da su, međutim, za razliku od šljive, glavni nositelji roda na trešnjama majski buket i dugi -godina snimanja. Dugi jednogodišnji kod trešnje i trešnje podrazumijeva dužinu preko 15 cm (često 30 i više cm) koja je na vrhu vegetativno, a bočno plodni pupovi, s plodnim pupoljcima gušće grupiranim u donjem dijelu izdanka (pri dnu).
Trešnje prirodno tvore piramidalni oblik, a mogu se uzgajati i u obliku vaze. Uzgoj oblik vaze nema dirigent, već se granaju 3-4 glavne grane na visini od 40-80 cm (ovisno o želji) pod kutom od 60° u odnosu na okomitu os stabla. “Sve izdanke koje rastu prema unutrašnjoj strani krošnje moraju se ukloniti jer unutrašnja strana mora biti slobodna za sunčevu svjetlost na donjem dijelu”, rekao je, pojasnivši da je gornji dio krošnje širi od donje vaze, pa se donji dio može biti osvijetljeni samo kroz sredinu. Trešnja je prirodno bogata izbojcima i vrlo plodna. Stoga se, preporuča se, uglavnom svodi na prorjeđivanje i uklanjanje konkurentskih izdanaka kako bi se omogućilo dobro osvjetljenje svih dijelova krošnje.
“Važno je koštičave voćne vrste rezati što kasnije. Ne preporuča se rezati odmah nakon berbe, u studenom ili prosincu, nego što je moguće kasnije – krajem veljače ili tijekom ožujka prije početka vegetacije.”
To je, kaže, osnovna zelena rezidba kada se uklone degenerirane grane, grane koje zasjenjuju krošnju, koje rastu iznutra, mladice koje imaju okomit rast i koje nose samo vegetativne, a ne cvjetne pupove. Na taj se način regulira broj pupova koje ostavljamo za plodnost ili za tekuću godinu, te na način da se formira uzgojni oblik, iako je voćke potrebno održavati nekoliko godina nakon sadnje pravilnom rezidbom kako bi se formirao uzgojni oblik.
Jabuke, te orašaste plodove, mogu se početi ranije tijekom cijelog zimskog perioda, praktički od opadanja lišća do kretanja vegetacije, obično se radi jedno – zimnica i korekcija nekih sorti tijekom ljeta za uklanjanje prebujnih grana, i za bolju boju voća”
Najčešće greške
Najčešće greške koje se događaju tijekom rezidbe, odgovara Vuković, bile bi da su ili premale ili da se uopće ne režu ili se režu prejako. “Što je rezidba intenzivnija, to je reakcija voća nakon toga veća. Ako granu jače odrežete ili uklonite više drvne mase, rast će nakon toga biti bujniji”, upozorava i navodi kako je važno pronaći ravnoteža između rasta i plodnosti. Ako ne režete plodove, onda ih opteretite viškom cvjetnih pupova i grančica i rodite previše sitnih plodova. Onda uđete u problem alternativne plodnosti kada jedne godine rađaju više, druge manje.
„Orezivanjem održavate tu ravnotežu kako bi plodovi svake godine optimalno urodili“, napominje te ističe da sve voće voli svjetlost i raste prema svom izvoru. Stoga je važno ukloniti one grane koje zasjenjuju krošnju. “Dakle, nije dovoljno samo odrezati vrhove, potrebno je imati osunčanu krošnju po cijeloj površini”, savjetuje, pojašnjavajući da ako se unutar krošnje stvori hlad, to znači da se generativni pupoljci i cvjetovi sele u njegov vanjski dio.plodnost.
“Domorodno stablo treba svake godine obnavljati, degenerisane grane koje su 4,5 godine starije zamijeniti mlađima”, kaže Vuković.
Adrian Horvat, savjetnik Uprave za stručnu potporu razvitku poljoprivrede, redovito se susreće s takvim greškama na terenu. Češće pak u okućnicama jer je u intenzivnim voćnjacima veća briga oko ove pomoćne mjere.
“Imaju bujno stablo i sijeku ga da bude manje, a rezultat je suprotan”, otkriva greške koje mnogi često čine. Također, dodaje, orezuju se i jednogodišnje grane, što daje samo novi izrast, ali ne i pupove.