Dvije gljive uzrokuju ovu opasnu bolest i mogu uništiti usjev. Kako možemo spriječiti infekciju i zaštititi salatu?
Bijela salata trulež je česta bolest koja se može pojaviti u stakleničkoj proizvodnji, ali i u uzgoju na otvorenom. Posebno je opasan kada se pojavi na sjemenskom usjevu.
Dvije su vrste gljivica koje ga uzrokuju: Sclerotinia sclerotiorum i Sclerotinia minor. Prvi se javlja na velikom broju biljnih vrsta i čest je u povrtnjacima ili na parcelama gdje se uzgaja povrće. Drugi se javlja samo na salati, cikoriji, cvjetači, paprici, bosiljku i mahunarkama. Na njihov razvoj utječu vlažni okoliš i niže temperature. Takvu situaciju imamo u staklenicima gdje nema zaštite od kapanja. Na otvorenom, bolest je česta kada je proljeće kišovito. Razvoju i širenju pogoduje izostanak ili slaba ventilacija, odnosno ventilacija. Lakše će se zaraziti listovi salate koji leže na mokroj zemlji.
Simptomi bolesti
Simptomi su gotovo identični. Obje gljive uzrokuju uvenuće listova. Infekcija se prvo uočava na onima koji leže na tlu ili oko vrata korijena. Zaraženo tkivo mijenja boju, postaje smeđe i mekano. Infekcija se širi s vanjskih listova i zahvaća cijelu biljku koja propada. Glavice se lako odvajaju od korijena, a biljke imaju karakterističan miris truleži.
S donje strane oboljelih nastaje bjelkasti micelij, a kasnije su vidljive sklerocije koje stvara gljiva. Gljiva Sclerotinia sclerotiorum inficira i vršne listove, jer vjetar raspršuje njene spore.
Zaštita salate
Preventivne mjere su važne u kontroli bolesti. Usjev treba biti dobro prozračen i izložen suncu. Spriječite prekomjernu vlagu u staklenicima kao posljedicu kapanja. Redovito uklanjajte korov, jer povećavaju vlažnost i sprječavaju brzo isušivanje površine biljaka i tla.
Zelenu salatu treba uzgajati na dobro dreniranom tlu ili uzdignutim gredicama. Malčirajte površinu kako biste spriječili da lišće leži na vlažnoj zemlji. Izbjegavate zalijevanje koje obilno natapa biljke.
Poštujte plodored. Na parcelama na kojima se gljive pojavljuju sljedeće tri do četiri godine uzgajajte žitarice ili druge kulture koje se ne mogu zaraziti i koje će pomoći u smanjenju njihove populacije.
Uklonite biljne ostatke, jer parazitske gljive prezimljavaju u zaraženim ostacima. Staklenike je potrebno dezinficirati nakon uklanjanja zaraženih biljaka.
Kod primjene fungicida birajte preparate koji imaju kratku karencu. Primjenjuju se u podlozi mladih biljaka, ali postoje i prirodni načini suzbijanja ove bolesti.
Dodavanje komposta smanjuje pojavu bolesti tla. Opstanak ove gljive može se spriječiti dodavanjem stajskog gnoja koji je mješavina slame, konjskog urina i balege ili peradi pomiješanog sa sijenom lucerne. Gnoj mora biti zreo i fermentiran. Od narodnih lijekova koriste se kombinacije bakrenog sulfata i sirutke. Otvor se priprema od pola žličice bakrenog sulfata, 1,5 litara sirutke i 3,5 litre vode. Poštujte rok za karenciju bakrenog sulfata.
Zemljište na kojem je usjev zaražen potrebno je preorati do dubine od 25 cm kako bi se smanjio potencijal patogena.